Zreliji jarac u pripusnoj sezoni može omrkati 80 – 100 koza.
Bilo je rano jutro. Gazda je došao po mene u moj boks u koji me već ranije odvojio od moje ostale braće i sestara s kojima sam se rodio pred desetak mjeseci i s kojima sam odrastao. Već neko vrijeme na svom sam tijelu osjećao promjene, a i sestre su me čudno gledale pa me gazda odvojio. Ali nisam ni slutio da ću svoj rodni dom napustiti zauvijek i preseliti se na neku drugu farmu koza.
Znam samo da su me dugo vozili u prikolici. Skoro cijeli dan. Predvečer su me iskrcali u nekom novom dvorištu i poslali u moj novi dom. Bio je već mrak, pa sam se samo preplašeno skupio u nekom kutu i čekao jutro. Oko mene su bile nepoznate koze i nisam znao što mogu očekivati.
Kad se razdanilo, dao sam se u istraživanje. Našao sam se u beskrajno dugačkom boksu koji je hodnikom bio odijeljen od drugog paralelnog, koji je također bio ispunjen kozama. Pa bilo ih je stotinjak. Koze su dva puta dnevno napuštale svoje bokseve i odlazile na mužnju, ali ja sam ostajao u boksu sam i nisu me puštali van. A inače su slobodno i ležerno šetale, približavale mi se i udaljavale se. Bilo je starijih, ali i onih koje su bile jednako stare kao i ja.
Ali kroz koji dan koze su postajale sve uznemirenije. Kao da su stalno nešto osluškivale, ogledavale se i reagirale na svaki šum. Tražile su društvo i sve češće mahale repovima.
Osjećao sam da je to zbog mene. I znao sam da se od mene nešto očekuje. Ali nisam znao što. U drugim boksevima u staji osjetio sam mirise druga dva jarca i osluškivao neobična meketanja i gužvu koja se već danima odvijala na slami. Jarčevi su skakali na koze u svojim boksevima, a one su se dragovoljno predavale njihovim pokretima.
Napokon sam shvatio što je moj posao. Baš jedna mlada stalno mi se umiljavala i cupkala za mnom. Još uvijek neodlučan, izvijao sam se i bježao. Ali sam znao da ih neću moći zauvijek izbjegavati. Čak sam joj odlučno i priprijetio: „Bum te mrknul“, ali čini mi se da ju je to samo još više poticalo. Prvi put je najteže, kaže stara narodna, ali čak sam se i iznenadio. Nije to bilo ništa teško. Ali taj dan još su se druge dvije namjerile na mene. Do kraja dana bio sam užasno iscrpljen.
Sljedeće jutro dočekao sam obnovljene energije i spreman za posao. A i druge dvije već su spremno čekale na svoj red. Od tad više nisam čekao da one dođu do mene, već sam svaki dan svaku od njih provjeravao odostraga jesu li spremne za mrkanje i bi li dozvolile skok. S obzirom da sam još bio mlad, nisam smio skočiti na više od 40 koza. Ali iduće godine, kad još malo sazrijem, smjet ću mrknuti i do 100 koza u sezoni. A ostatak godine je odmor i laganica, samo hrana i spavanje. Pitam se, koji se mužjak ne bi mijenjao sa mnom ;)?
***Mrkanje je razdoblje kad ženka koza osjeti spolni nagon i traži mužjaka. Obično je to u jesenskom razdoblju (od rujna do studenog). U jarca želja za parenjem postoji cijele godine. Za mlade jarce je u pripusnoj sezoni dovoljno da naprave 30-40 skokova, najviše po jedan skok na dan. Zreliji jarci (2-3 godine) mogu skakati i do 3 i više puta na dan, a u pripusnoj sezoni mogu omrkati i do 100 koza. Za velika stada treba imati nekoliko jaraca kako bi se osiguralo da se jarčevi previše ne iscrpljuju i da bude jedan jarac na 25-30 koza. U prosjeku 3-5% koza ostane nepripušteno, tj. oplođivanje nije uspjelo. Mrkanje u koza traje 6-8 tjedana, a spolni žar u pojedine koze svega 1 do 2 dana.
U iščekivanju proljeća i sezone jarenja ;)